• Stranicu
  • Google
Europska komisija u Bosni i Hercegovini

Projekt financira Evropska unija

INULA HELENIUM L. – Oman

Datum: 25.07.2011 15:43 | Kategorija: Biljne vrste

INULA HELENIUM L. – Oman Sinonimi: Helenium grandiflorium Gilib., Helenium vulgare Bauhin., Aster helenium Scop., Aster officinalis All., Corvisartia helenium Merat.

Narodni nazivi: Alant, alent, aman, beli oman, devesilj, injula, kravski koren, lepuh, obratiš, omanika, omanov koren, ovnak, ovnika, pitomi oman, tusti koren, velika trava, veliki korijen.

Opis biljke: Oman je trajna biljka, visoka često i preko 2 m s dugim mesnatim glavnim korijenom gomoljasto odebljalim te sporednim vlaknastim korijenjem. Čitavo korijenje je na vanjskoj strani smeđe a iznutra bijele boje. Korijenje ima slab miris i gorak okus no u osušenom stanju, okus je blaži a miris od osušenog korijenja nalik je mirisu ljubice. Listovi su s gornje strane obrasli kratkim dlačicama, s donje su strane sivo pustenasti i po rubu tupo nazubljeni. Listovi na stabljici su sjedeći, srcolikog a katkada i jajastog oblika. Cvjetovi su skupljani u cvjetnim glavicama žute boje.

Vrijeme cvatnje: Lipanj do rujna.

Stanište: Pradomovina omana je najvjerojatnije centralna Azija iz koje se oman proširio na današnja staništa južne Europe a pojedinačno čak i do Norveške. Kod nas je oman biljka nizinskih područja gdje kao korov veoma često raste u prilično velikom broju uz obale potoka i rijeka, kraj putova i željezničkih nasipa, po rubovima šuma i šikara te po vlažnim livadama i u blizini obrađenih površina. U Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj oman se mnogo uzgaja u vrtovima. Oman svakako zaslužuje makar malo mjesta u svakom kućnom vrtu. Oman zahtijeva duboku pjeskovito-ilovastu zemlje koja ne smije biti pognojena svježim stajskim gnojem. Sunčani položaji imaju bitan utjecaj na stvaranje korijenove mase. Uzgoj omana trpi radi pomanjkanja vode, naročito u sušnim razdobljima pa je potrebno marljivo zalijevanje ukoliko se želi postići obilna žetva korijenja.

Ljekoviti dijelovi biljke: Glavni mesnati dio korijena, kao i sporedno korijenje treba iskopati od dvogodišnjih do trogodišnjih biljaka u kasnoj jeseni (studeni do sredine prosinca). Nakon iskapanja korijen se očisti od zemlje i nadzemnih dijelova stabljike, razreže po dužini a kod većih komada reže se u ploške te se suši u hladu u tankom sloju. Kod manjih količina razrezani korijen se može nanizati na konac i objesiti u hladu radi sušenja.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Od sadržaja ljekovitih tvrai treba u prvom redu istaknuti inulin. Najveća je količina inulin, oko 40-45% u jesenskim mjesecima. Osim inulina korijenje sadrži eterično ulje, alantolnu kiselinu, kamfor, manje količine smolaste tvari, zatim azulen, pektin, vosak kao i neku pobliže neimenovanu gorku materiju.

Ljekovito djelovanje: Oman se koristi kao izvrstan lijek protiv kašlja, astme i prsobolje, jer povoljno djeluje na lagano izlučivanje sluzi, čisti pluća i krv, jača krv, a dobar je i u liječenju ženskih bolesti. To je antiseptik dišnih organa, liječi kod svih vrsta kašlja, bronhitisa, astme, uloga, reumatizma, te neke bolesti spolnih organa. Djeluje i kao stomahik. Dim omanova korijena stavljenog na žeravicu rastjeruje iz prostorije komarce i ostale insekte, pa djeluje i kao insektifug. Omanov čaj se upotrebljava za pospješenje izmjene tvari, protiv šećerne bolesti, protiv teškoća u želucu, prekomjerne sluzi u crijevima, proljeva, žutice, a povoljno utječe i na slabokrvnost te na čišćenje i obnavljanje krvi.

  • Copyright © Agromap.net. Sva prava pridržana.
  • Developed by TRING d.o.o.
  • Ova internet stranica je urađena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Udruge poduzetnika i poslodavaca Žepče
    i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije.